Sveopće je poznato da Portugal obožavam. Svaki portugalski grad ili mjesto koje sam dosad posjetila ostalo mi je u lijepom sjećanju. Trenutno sam na studentskoj razmjeni u Portu, no prije nekoliko tjedana bila sam u najdražem mi Lisabonu. Provela sam tamo dva mjeseca prošlo ljeto pa mi je ovaj posjet bio kao vraćanje kući. Prvi put kada sam posjetila Portugal 2014. godine Porto mi je bolje sjeo nego Lisabon. Daleko od toga da mi i Lisabon nije bio lijep i drag, no budući da je Porto manji, čim sam došla u njega osjećala sam se kao da sam doma. Međutim, sve se promijenilo u ta dva mjeseca prošlog ljeta. Što je vjerojatno bilo i sasvim za očekivati. I dalje mi je Porto nevjerojatno drag, i tko zna, možda se do kraja ove razmjene priča obrne, ali zasad, Lisabon je taj kojemu bih se uvijek vratila. Naravno, što je to dolazak u drugu zemlju bez jela. Još prošlo ljeto otkrila sam puno mjesta koja sam često posjećivala ne bih li utažila želju za slatkim, a tu i tamo i slanim. Ovaj put odlučila sam da vrijedi zabilježiti ta mjesta i podijeliti ih s vama jer su sve to mjesta (i slastice) kojih mi nikada nije dosta. Voljela bih da su sve slike koje slijede uslikane fotoaparatom, no nažalost nisu. Zaboravnost i lijenost navele su me da dosta toga samo mobitelom slikam pa slike nisu odveć kvalitetne. A za neke stvari slika nemam pa ću na to linkat slike. Nadam se da će bez obzira na ova dva detalja ovaj mali i poglavito slatki vodič poslužiti nekome u njihovom posjetu Lisabonu.
A Padaria Portuguesa
Priču počinjemo s jednim od meni najdražih mjesta, Padariom Portuguesom. Mislim da riječima ne mogu objasniti koliko volim ovo mjesto. E sad, što je uopće Padaria Portuguesa? Teško je reći. Zapravo, teško je općenito definirati taj portugaslki koncept "padaria". U prijevodu bi "padaria" bila pekara, no ovo je puno više od pekare. Nekakav je to hibrid pekare, slastičarnice, kafića, pa čak i restorana. Tu se može pojesti i slano i slatko, obrok može biti i manji i veći, a možete i samo popiti kavu. U Lisabonu postoji hrpetina padaria, a isto tako i Padaria Portuguesa. Doslovce su na svakom koraku. Padaria Portuguesa odlično je mjesto za doručak. Imaju meni za doručak u kojemu dobijete kavu, iliti njihovu "bicu" koja je zapravo espresso, voćni sok (preporučam svježe cijeđeni od naranče) i jednostavni sendvič u krušćiću po izboru. Dosta dobra opcija za one koji su na putovanju pa gotovo svaki obrok moraju negdje vani jesti. No glavni highlight ove padarie jest pão de deus, u doslovnom prijevodu, Božji kruh. Neopisivo je koliko je ovo fino. Ovo vam je pecivo (da ne kažem kolač) od slatkog dizanog tijesta s kremom od kokosa, a okusom uvijek kažem da mi je kao raffaello u obliku slatkog kruha. Pão de deus inače je tradicionalna portugalska slastica, no apsolutno je morate probati u Padariji Portuguesi jer je ovdje najbolja. Nevjerojatno sočna i kremasta, na rubu da bude preslatka, ali opet se nekako vrati s tog ruba u sigurnu zonu savršenih slastica. Velika preporuka ide ovom Božjem kruhu koji je ime itekako zaslužio. Iduće što bih preporučila ovdje jest tart od limete. Podloga mu je napravljena od oreo kekasa, a za kremu još nisam mogla dokučiti od čega je. Rekla bih od slatkog limete, vrhnja i kondenziranog mlijeka (jer Portugalci u puno toga stavljaju kondenzirano mlijeko), no nisam u portpunosti sigurna. Kako god, ako volite citrusaste kolače, ovo morate probati, premda nije tradicionalan kolač. No ono što jest tradicionalno je croissant brioche. Njega možete naći u svakoj pekari u Portugalu tako da ga možete, ali i ne morate nužno ovdje jesti. Bilo kako bilo, ovo vam je kao što i ime kaže brioche u obliku croissanta. Veliki sam obožavatelj klasičnog croissanta od maslaca, no iskreno se ne mogu odlučiti koji mi je bolji između ova dva. Croissant brioche je žut i sladak i maslačast i savršen. Mogla bih ga jesti u gotovo bilo kojem dobu dana. Otići iz Portugala a da ga ne probate bio bi grijeh.
Manteigaria (
mapa)
Da, da, da, svi kažu da su najbolji pasteisi oni u Belému. E pa nisu. Najbolji su u Manteigariji! Ljudi kažu da se pastel de Belém i pastel de nata razlikuju, no vjerujte mi, čak i da se razlikuju, ta je razlika malena. A razlika koja postoji je ta da mi je pastel de Belém inferiorniji. There, I said it. Preferiram bilo koji pastel de nata nad ovim iz Beléma. A osobito preferiram ovaj iz Manteigarie. Manteigaria broji tek oko dvije godine postojanja, a već je omiljena među domaćima u Lisabonu. Njihov pastel de nata je odličan. Lisnato tijesto taman hrskavo i ne premasno, a krema super kremasta i sa savršenim crnim mrljama po vrhu. Posuti cimetom ostvarenje su mi svih gastronomskih snova ikad sanjanih. Ozbiljno, odite tamo, kupite six-pack pastela, sjednite na Praçu de Luís Camões koja je odmah preko puta Manteigarie i tamo u njima uživajte ili se kratkom šetnjom uputite do vidikovca São Pedro de Alcântara i tamo sjednite na klupu i slistite ih uz jedan od najljepših pogleda na Lisabon. I još jednom ponavljam, cimet je obavezan!
Bonus: ako slučajno naiđete na Nata Lisboa, probajte i njihov pastel, također je jako dobar!
Slastičarnica koja se nalazi u preogromnom shopping centru Colombo. Svaki put kada se nađem tamo moram si otići po barem jedan brigadeiro u ovu slastičarnicu. Za one koji nisu upoznati s time što je brigadeiro, to je brazilski slatkiš u obliku kuglice tradicionalno napravljen od kondenziranog mlijeka i kakaa, no postoji i mnogo varijacija na temu. Recimo da je to brazilski odgovor na tartufe, samo što su brigadeirosi još bolji. Probala sam ih nekoliko vrsta, i premda su svi dobri, definitivni je favorit bijeli brigadeiro s punjenjem od Nutelle i omotačem od krokanta. Naravno da je zbog kondenziranog mlijeka dosta slatko i već si razmišljate koliko ćete karijesa dobiti od ovog malog slatkog čuda, ali se neopisivo isplati probati ovo. Meni je to toliko fino da bih bez problema otišla do ovog shopping centra samo da taj brigadeiro pojedem (jer to nisam već učinila). Ne šalim se ni najmanje.
Kažu da se ovdje nalazi najbolji kolač od čokolade u Lisabonu, i što drugo da vam kažem, nego da jest najbolji. Cijena mu je nešto paprenija, ali sva ljutina biva zaboravljena jednom kada okusite prvi komadić tog kolača. Puni okus čokolade u svim komponentama. Biskvit je po mojoj pretpostavci čokoladni biskvit bez brašna, preko toga ide mousse od čokolade, preko toga tanki sloj ganachea od čokolade, a onda za kraj još lagani posip kakaa. Slastičarnica je u centru grada tako da je usput kako god se okrene. Ako ste čokoljupci kao i ja, nemojte propustiti priliku probati ovaj kolač. Sliku nažalost nemam, ali
kliknite ovdje da pogledate kako kolačić izgleda.
Santini je tradicionalna portugalska sladoledarnica. Zapravo, možda sam se krivo izrazila. Osnovao ju je Talijan koji je prije više od šezdeset godina došao u Portugal i otvorio prvi Santini u gradu Cascaisu nedaleko Lisabona. Otada Santini postoji u Portugalu, a sada ih postoji i nekoliko u Lisabonu. Bez obzira što je osnivač bio Talijan, Santini se smatra jednim od najboljih, ako ne i najboljim, sladoledom u Portugalu. Sladoled je zbilja dobar. Svi okusi koje sam dosad probala nisu razočarali, a u planu mi je prije ili poslije isprobati ih sve. Ako volite voćne okuse, preporučam okus maline u kojemu se maline zbilja i osjete te okus manga. Ako ne preferirate voćne okuse, uzmite okus doce de leite (bolje poznat kao dulce de leche), čokoladu ili kikiriki. No bilo što da uzmete, šanse za promašaj su niske.
Dodatno preporučam i Amorino i Nannarellu. Amorino nije portugalski brend, ali sladoled im je prilično dobar i imaju dvije slastičarnice u centru Lisabona. Od okusa preporučam pistaciju koja je savršena, kavu i bilo koji od mnogih okusa čokolade koje imaju. Nannarella u drugu ruku jest portugalski brend i mogu reći da je i njihov sladoled doista odličan. Od okusa preporučam sorbet od limuna i mente i čokoladu. Oboje je savršeno punog okusa, sorbet izvrstan za neki vrući ljetni dan, a bogata čokolada odlična za utaživanje čokoladnog ovisnika u vama. Slike s crvenom bijelom čašicom su iz Santinia, ova koja ostane je iz Amorina, a
ovdje kliknite za sliku iz Nannarelle.
Za dašak Francuske u Lisabonu skoknite u jednu od slastičarnica Erica Kaysera. Postoje tri u Lisabonu ako me sjećanje ne vara, i ako, kao i ja, nikada niste posjetili Pariz, a ludi ste za francuskim slastičarstvom, svakako posjetite ovu slastičarnicu. Izbora ima i teško je odlučiti što odabrati, no ja bih svakako preporučila tart od limuna koji je jako dobar, tart od maline, i kolačić čije ime mi je pobjeglo, no ima sjajnu čokoladnu glazuru i dekoriran je rozim macaronom i vazi mašnicom od marshmalowa (dolje je na slici). Eric Kayser navodno je i majstor za razne vrste kruha. To nažalost nisam probala, premda obožavam kruh, no ako vam se javi želja, probajte i to.
Gle me pišem o Lisabonu, a preporučam francuske slastičarnice i indijske restorane. E pa što mogu kada su tako dobri. A ovaj indijski restoran, ne znam što bih rekla, odličan je. Funkcionira po sistemu buffeta, ručak je čini mi se 10 eura, dok je večera 11 eura. Izbora ima puno i ako volite ovakvu vrstu hrane nećete otići odavde gladni. Curry s piletinom, curry sa svinjetinom, curry sa slanutkom, curry s kozicama, začinjena pečena piletina, riža, fini začinjeni pečeni krumpir, samose s piletinom i samose s povrćem, naan s tri vrste umaka... Probajte sve i najedite se do točke kada mislite da sutradan nećete moći ništa razgledavat. To ja svaki put učinim. Odličan omjer uloženog i dobivenog i ovdje svakako odite ako volite indijsku kuhinju i još se k tome želite pošteno najesti. Opet nemam slika, ali
kliknite ovdje pa ćete ih dobiti.
Ovo su skupa tržnica i restoranski prostori/štandovi. Napravite prvo krug po tržnici pa onda odite nešto prigrist na jednom od mnogih štandova/restorana/kako god da je to točno nazvati. Među ovim restoranima ima i nekoliko restorana poznatih portugalskih chefova koji tradicionalnu portugalsku kuhinju pripremaju na nešto dručiji način. Ponude ima puno pa da dobijete neku sliku što očekivati, možete klinuti
ovdje i iščekirati što se nudi i bi li vam nešto bilo po guštu. Sramotno priznajem da sam ovdje bila nekoliko puta, a da nijedanput nisam ništa jela. No čula sam mnoge pohvale za ovo mjesto i sigurna sam da tu postoji nešto za svakoga pa to zato i preporučam. Idući put kada budem u Lisabonu slušam sama svoj savjet i idem tu jesti!
I to bi bilo to. Nadam se da će nekome ove preporuke poslužiti i učiniti im boravak u Lisabonu još ljepšim i slađim. Grad je to u kojem se uvijek ima nešto novo za vidjeti i koliko god dugo da ste tamo stalno ćete otkriti nešto što prije niste. Odite na svaki vidikovac, prošećite svakom ulicom, stanite na svakom trgu, sjednite na svaku drugu klupicu i pojedite sve što vam zapne za oko. Jer to je Lisabon kakav treba biti i kakav se pamti.
